Od stvari koje nisu promenjene u odnosu na poslednji put kada smo se bavili VLC-om, tu je instalaciona procedura, tokom koje imate mogućnost detaljnog podešavanja željenih opcija, poput instalacije VLC plug-ina za Mozilla browser-e, ActiveX dodatka za Internet Explorer, asocijacije tipova fajlova sa programom, mogućnosti reprodukcije optičih medija i sl.
Takođe nepromenjen je i glavni interfejs programa. Poprilično minimalsitičkog tipa, samo najosnovnije funkcije plejera su dostupne na njemu. Naravno, kako su ukusi različiti, dobra stvar je što VLC podržava sistem skin-ova, tj. grafičkih tema, koje možete preuzeti sa interneta, i putem kojih možete u potpunosti promeniti izgled plejera, i prilagoditi ga vašim željama. Skinova zaista ima na stotine, tako da izbora ne manjka.
Ono po čemu je VLC najviše poznat, i čime je i pridobio pažnju informatičke javnosti, je njegova gotovo neograničena upotrebljivost kada su raznorazni formati mulitmedije u pitanju. Preko najpopularnijih kodeka, do potpuno opskurnih, šanse da pronađete media fajl koji VLC neće biti u stanju da otvori su gotovo ravne nuli. Audio ili video, VLC će bez pogovora prihvatiti sve što na njega bacite.